Ako želite da se oslobodite straha od zubara koristiće vam da pročitate ovaj tekst. Specifično, bacićemo pogled na uzroke straha od zubara, na neke načine gledanja na ovaj strah, koji vam mogu pomoći da ga prebrodite, kao i na to kako da se postavite prema zubaru kada odete kod njega. Nakon čitanja ovog kratkog članka bićete osnaženi novim znanjem sa kojim ćete moći samostalno i bez straha da odete kod zubara kada vam je to potrebno.

Strah od zubara je veoma česta vrsta straha. Procenjuje se da čak četvrtina ljudi pati od ove vrste straha. Ako patite od ovog straha verovatno uzrok vašeg straha spada u neku od sledećih kategorija:
* prethodna loša iskustva sa zubarima
* strah od kritike
* strah od igli
* strah od zubareve bušilice
* gubitak kontrole
* osećaj ranjivosti
* invazija na lični prostor

Pre svega trebamo biti svesni da možemo uticati na naš strah i da je u potpunosti u našoj moći da to učinimo. Kako? Strah je naš (najčešće iracionalan) način posmatranja određenih stvari.

Prema tome, ako naš način gledanja na stvari utiče na naš strah, onda MI MOŽEMO uticati na naš strah (smanjiti njegovo dejstvo) tako što ćemo uticati na naš način gledanja na stvari.

Ako uzmemo za primer da smo naš strah od zubara dobili time što smo imali prethodno loše iskustvo sa zubarem (ili zubarima), koje je bilo bolno i/ili neprijatno, onda verovatno pripisujemo svojstva bola/neprijatnosti svim zubarima. Smanjenje straha u ovom slučaju možemo postići uz pomoć psihologije – uz pomoć konstrukt teorije.

Konstrukt teorija kaže da određena svojstva pripisujemo svim ljudima u određenoj grupi ljudi(u našem slučaju zubarima), najčešće na osnovu malo iskustvenih primera sa pripadnicima te grupe.

Ako smo svesni ove naše karakteristike, koju ova teorija osvetljava, to nas navodi da razmišljamo na način koji je logičan, tačan i koji nam može pomoći da umanjimo strah. Evo tog načina: “Sa obzirom da svi ljudi (u jednoj grupi ljudi) nisu isti, logično je da ni svi zubari nisu isti. Ako smo imali loše iskustvo sa jednim (ili čak i više zubara!) to ne znači da su SVI zubari takvi.” Uostalom, kada bi bilo tako onda bi zubari umrli od gladi, jer niko ne bi išao kod njih!

Sa druge strane, možda je izvor vašeg straha drugačiji, možda se plašite kritike? Možda se plašite da će vas zubar iskritikovati, jer niste vodili računa o svojim zubima/desnima? I na strah od kritike možemo uticati.

Kao prvo, trebamo biti svesni da nećemo uvek dobiti kritiku. Ako se i desi, evo kako da ne doživljavate kritiku na isti (negativan) nacin. Uticaj kritike na nas je delom ono što je rečeno u samoj kritici, a većim delom ono što mi pripišemo kao značenje toj kritici. Svaki put kada doživimo kritiku mi promislimo o istoj, izvučemo značenje, od kojeg onda stvorimo izvesnu emociju (sliku) o nama. Ova emocija je zbog prirode kritike najčešće negativna – to je ono što nas boli.

Međutim, šta ako pridamo drugačije, za nas pozitivnije, značenje kritici? Onda nećemo doživeti negativnu emociju. Evo primera. Šta ako nam neki zubar gotovo zlurado kaže smo krivi i da treba da se stidimo što nismo vodili računa o svojim zubima?

Ovo možemo interpretirati tako da na tome nismo mogli da poradimo do sada zbog izvesnih okolnosti izvan naše kontrole (što je verovatno tačno), a ne kao neku našu negativnu osobinu. Drugim rečima njegova kritika nas uopšte neće dotaći.

Uostalom, kada doživimo ovakvu kritiku to pre svega više govori o tom zubaru nego o nama, jer je i dobar odnos prema klijentima vrlo važan deo zubarskog profesionalizma.

Ovo nas dovodi i do naše sledeće tačke, a to je kako se postaviti prema zubarima kod kojih idemo. Pre svega, ako imamo strah od zubara, to treba reći zubaru kod koga ćemo ići, kao i čega se specifično bojimo (bola, lošeg ishoda, kritike, igle, bušilice, gubitka kontrole, osećaja ranjivosti).

Zatim, pre intervencije trebamo se pobrinuti da naš zubar želi da nam izađe u susret što se tiče uzroka našeg straha. Ako ne želi, treba potražiti drugog zubara.

Što se tiče ostalih uzroka straha, strah od bola se može jednostavno odstraniti anestezijom. Ako imate strah od igle, i on se može odstraniti prethodnom primenom lokalnih anestetika na mesto davanja igle, tako da u bilo kom trenutku intervencije ne osećate bol.

Strah od gubitka kontrole, zubareve bušilice, osećaja ranjivosti i invazije na lični prostor, ako nije intenzivan (toliko jak da zahteva psihološko savetovanje) se može odstraniti uz pomoć savesnog zubara, koji će intervenciju privremeno prekinuti istog onog trenutka kada mu signalizirate da osećate bilo kakav vid anksioznosti/neprijatnosti.

Na kraju, ne smemo živeti u strahu, jer nas on sa vremenom sve više i više lišava kvaliteta života(u ovom slučaju zdravlja). Takođe, da bismo mogli da rastemo, razvijamo se i živimo punim plućima moramo prebroditi svoje strahove. Zato, ako imate strah od zubara pronađite koji je “razlog” za ovaj strah i hrabro primenite neku od navedenih sugestija kako da ga prebrodite.

Ako vam treba ikakva dodatna pomoć, biću tu za vas. Srećno!

Vaš doktor Stefan